Najnoviji postovi

VRISAK

Trenutak prije bio je vrisak u korijenu noći, sa vrha na dno Sarajeva, kao grmljavina koja ne prestaje, kao najava konačnog kraja i početka nečega u isto vrijeme. Na Tabiji, na mjestu sa kojeg je izašao vrisak, stajala žena, sa kraja na kraj grudi raširenih ruku, nemirne kose na proljetnom vjetru i očnih kapaka što se mokri igraju u damaru nervoze što od nekud klija.

Pročitaj →

Selam

Kad god bi neko spomeni ljudsku dobrotu, ja bi se sjeti' onog finog insana iz pofalićkog džemata, ime da mu ne spominjem jer nije međ' živima, što bi me vazda pitao za roditelje i za mlađu sestru, misleći od mene da je neko drugi.

Pročitaj →

TIHA

Ona je toliko tiha blizu kad mi sjedi. U mojim rukama glas iz nje ne izlazi.

Pročitaj →

NAD SARAJEVOM JESEN

Ako sam pravljen od bijeloga snijega, ona je moj debeli januarski minus. Ako sam nad Saraj'vom usnula jesen, ona je moj buran septembarski vjetar.

Pročitaj →