Najnoviji postovi
Pismo s drugog kraja svijeta
Možda nikad nije ni otišao, već je boravio tu, uspavan u mojoj sjeni. Samo je čekao pravi trenutak da se probudi. Zbog njega ne pišem. Zbog njega ne spavam. Zbog njega gubim ljude oko sebe. Odgurujem ih da ih ne povrijedim. Ironija je što ipak uspijevam u tome, moja šutnja, moja udaljenost i hladnoća. Moje zbrkane misli i zapetljane riječi. Vrtim se u krug, jedem se zbog svega toga i nikako da izađem iz tog kola. Rat bez kraja u kojem tek poneku bitku dobijem.
Pročitaj →
Put
Jer ničega nema na golome vrhu. Ničeg osim hladnog planinskog vjetra i željnih očiju uprtih u tebe. A ima opet ljudi - samo to im treba.
Pročitaj →
Mirnes Alispahić
Nešto je u meni. Stvari koje ne mogu objasniti nikome. Sulude stvari koje me plaše ponekad, zbog kojih sumnjam u vlastiti razum. Ponekad bih, kao tu među klasjem pšenice, pronašao mir. Izgubio bih se u prirodi, njenim mirisima i zvukovima. Sanjario o vječnosti. Postojalo bi samo platno i boje i potezi kista, svaki novi korak bliži smiraju. Jedino u tim trenucima sam se osjećao živim.
Pročitaj →