Prijatelju,

Kao da smo jučer sjedili u „Vučku“ i uz pivu pričali o književnosti, planovima i ženama. Rekao bih uobičajene teme pisaca jer bez muza smo tek obični smrtnici. Njima moramo biti zahvalni na tom uzdizanju korak iznad. Ko bi rekao da će dva mjeseca poslije svijet postati haotično mjesto prepuno straha?

Čini mi se ponekad da je umjetnost pisanja pisama iščezla, da s napretkom tehnologije gubimo privatnost i bliskost. Udaljujemo se jedni od drugih kada nikada bliži nismo bili. Moraš priznati da ima nešto intimno u pisanju pisma, ukošenim slovima, ponekad nerazumljivom rukopisu zbog ushićenja ili tuge, u iščekivanju odgovora druge strane. Današnje dopisivanje je svedeno na čekanje od nekoliko minuta, možda sati ako je naš sugovornik zauzet. Nekada je odgovor samo onaj famozni seen. Bojim se da postajemo prazne ljušture. Ipak, s obzirom na ažurnost poštanskih službi, sumnjam da bi naša pisma došla do suđenog odredišta. Naše riječi bi ostale zakopane ispod gomile drugih, zamišljam to kao papirnu masovnu grobnicu misli i želja u nekoj sobi poštanske zgrade.

Čuli smo se nekoliko puta, čini mi se nedovoljno, no ipak kažem sebi, pa muškarci smo. Ne trošimo vrijeme na dopisivanje. Dovoljno je svega nekoliko rečenica u nekoliko dana, sedmica čak da se razumijemo. Jesam li u pravu ili se varam? Kako si ti ovih dana? Mjeseci? Posljednjih godinu dana? Poznati su mi fragmenti, izvlačim podatke iz riječi koje mi napišeš i praznina između njih. Mogu ti reći za sebe da se stari neprijatelj vratio, onaj od kojeg sam pobjegao. Barem sam tako mislio. Trebalo mu je vremena da me stigne.

Možda nikad nije ni otišao, već je boravio tu, uspavan u mojoj sjeni. Samo je čekao pravi trenutak da se probudi. Zbog njega ne pišem. Zbog njega ne spavam. Zbog njega gubim ljude oko sebe. Odgurujem ih da ih ne povrijedim. Ironija je što ipak uspijevam u tome, moja šutnja, moja udaljenost i hladnoća. Moje zbrkane misli i zapetljane riječi. Vrtim se u krug, jedem se zbog svega toga i nikako da izađem iz tog kola. Rat bez kraja u kojem tek poneku bitku dobijem.

No, dosta o meni. Pričaj mi o sebi. O planovima. O novim pričama iz mahale. O romanu. Pričaj šta bilo. Ostaj mi dobro u međuvremenu.

Do sljedećeg puta.

Mirnes Alispahić
Abu Dhabi, mart 2021