Plašim se, Gospodaru.

Ne znam ni razlog,

uzrok ni trag.

Znam samo dok sjedim

sa sobom sam

nečeg me od nekud

u kostima strah.

Otkud,

pitam sebe sam?

Tiho u prsima

odgovara glas:

Strah te u noći

tihog saznanja,

da malo po malo

ostaješ sam.

Ko od majke rođen

na crnici zemlji,

u najcrnjoj noći

sa sobom sam.

Strah jer ti ni na šta

ne ostade ah,

sve ti na dunjaluku

u grudima prah.

I dok se otimaju

za što bolje mjesto,

gdje bi na zemlji

ostavili trag,

ti sjediš samotan

i buljiš u ruke,

ne maštaš ni zlato,

srebro ni dar.

U sutra ne juriš

ni krunu ni plašt

A oni jure

i zato te strah

u tihoj prolaznosti

prolaziti sam.


Fotografija: Berina Bečiragić