Grkinja rođena u New Yorku 1923. godine. Strastvena pojava anđeoskog glasa na pozornici, diva koju obožavaju milioni i krhka žena željna ljubavi. Jedna od najpopularnijih i najkontroverznijih ličnosti dvadesetog vijeka – operska diva Maria Callas – kult je sačinjen od samo jedne žene, a na sami vrh uzdignuta svojom legijom fanova. Postavila je kriterije svim umjetnicima koji su dijelili vrijeme s njom, ali i onim koji su se na sceni pojavili nekoliko decenija kasnije.

Pa ipak, za svog života, ma koliko kontroverzna i otvorena da je bila u intervjuima i pred kamerama, Callas je svoju popularnost nazivala privilegijom, jednostavnom sposobnošću i srećom da ono što ona želi da pruži publici, publika i prihvata.

U glasu Marije Callas publika je prvi put uživala zahvaljujući radio-talasima 1935. godine. Danas je ovo jedan od najkontroverznijih zvučnih zapisa koji se vežu za Callas, jer niko ne može potvrditi da je to zaista njen glas. To je glas mnogo zrelije osobe, poluzavršene pjevačice koji ni bojom, a ni stilom pjevanja ne odgovara ničemu što je Callas kasnije snimila – čak ni u najranijim snimcima. Litsa Callas – Marijina majka – je kao djevojka imala ogromne ambicije i želju da postane popularna i velika umjetnica. Svoje neostvarene ambicije odlučila je prenijeti i ostvariti na svojim kćerkama. Litsa nije dobila muževu podršku. George nije želio da se njegove kćerke bave umjetnošću, a iz želje da njen otac ne sazna za njen nastup na radijskoj audiciji, Maria se predstavila kao – Nina Foresti.

Temperamentni Grci, George i Litsa su se sukobljavali zbog njenog favoriziranja starije kćerke, velikih ambicija i pritiska koji je stvarala kćerkama, ali i zbog njegovog nevjerstva. Brak je nastavio da se pogoršava i 1937. godine Litsa je odlučila da se iz New Yorka vrati u Atinu sa svoje dvije kćerke, gdje se njen pritisak na njih nije smanjio.

Mariju je majka bezuspješno pokušavala upisati na prestižni atinski konzervatorij. Na audiciji, njen glas koji je još uvijek bio neobučen, nije mogao da impresionira. 1937. njena majka je posjetila Mariju Trivelu u Grčkom nacionalnom konzervatorijumu, tražeći od nje da uzme Mary, kako su je tada zvali, kao studentkinju za umjerenu naknadu.

Trivela je pristala da podučava Callas, potpuno se odričući školarine. Kasnije je Mariju opisala kao uzornu učenicu, navodeći i da je njen napredak bio fenomenalan jer je učila po pet-šest sati dnevno. Interperetirala je glasove koji su bili drugačiji od njenog: soprane, pa čak i neke tenore.

Zahvaljujući tome već 1939. godine Maria je započela karijeru u Olimpijskom pozorištu u Atini. Nakon debitovanja ulogom Beatrise u Bokaču, iste te 1942. godine dobila je i glavnu ulogu u Toski, što joj je omogućilo da nastupi u Grčkoj nacionalnoj operi.

Grkinja je blistala na operskim scenama širom svijeta dočaravajući likove Madam Baterflaj, Toske, Norme i Karmen. Bogati industrijalac – Giovanni Battista Meneghini, trideset godina stariji od nje, ušetao je u njen život i zadivljen Marijom, davao joj je zaštitu i potporu, a ona je kao Maria Meneghini Callas postala prva zvijezda Scale. Međutim, u svojim intervjuima i razgovorima sa prijateljima Maria nije krila da je u nesretnom braku, bez ljubavi. Maria je uz sebe željela nekoga pored koga se mogla osjećati sigurno, što je i dobila, ali ih je manjak emocija i strasti udaljio.

Elsa Maxwell – novinarka, kolumnistica i jedna od najznačajnijih javnih ličnosti – bila je ujedno i strah i trepet svih slavnih tog doba zbog svoje moći da “kroz medije uništi svakoga”. Navodno je bila zaljubljena u Mariju, a njeno odbijanje Elsu je dovodilo do ludila. 1957. godine ona Mariju upoznaje sa Aristotelom Onassisom. Maria je bila očarana Aristotelom. Po prvi put je osjetila istinsku zaljubljenost, strast i ljubav. Njena opčinjenost dovela je do raspada braka sa Meneghinijem, a narednih nekoliko godina provela je čekajući da Aristotel poželi provesti ostatak svog života sa njom. U javnosti je Aristotel taj kojeg su fanovi krivili jer je Maria imala sve lošije nastupe, povlačila se sa scene i vježbala mnogo manje – što je bilo i vidljivo. Za Mariu je uvijek bila specifična veza između njenog privatnog života u umjetnosti. Drame su ispaštale zbog njene opčinjenosti Onassisom, kojem bi zapravo više odgovaralo da je ona kao zvijezda rasla još više, kako bi on pored sebe imao ženu koju ljudi obožavaju. Ona je bila smrtno zaljubljena, a on očaran njenom slavom i harizmom.

Prema izjavama njihovih bliskih prijatelja – 1960. godine Maria i Aristotel su dobili sina, koji je preminuo nakon samo nekoliko sati. Na njegov zahtjev, trudnoća je trebala ostati tajna do njegovog razvoda od Tine Livanos. Uprkos opčinjenosti i ljubavi zbog koje su ispaštali svi drugi aspekti njihovih života, Onassis i Maria nisu uspjeli održati svoju vezu. Zbog svog nevjerovatnog šarma, smisla za humor i bogatstva, Onassis žene nije ostavljao ravnodušnim – a Maria koja je još uvijek čekala njegovu ponudu za brak to je sve teže podnosila. Njihove svađe su se još više odrazile na njenu uspavanu karijeru, prekidala je predstave, izazivala skandale i pogoršala odnose sa Scalom i Metropolitanom.

U tom periodu u njihov život je ušla Jackie Kennedy, pokušavajući da Aristotelovim prisustvom izazove ljubomoru kod svog nevjernog supruga. Ovaj put je bol u Marijinom privatnom životu nakratko imala pozitivan uticaj na njen javni život i operu, međutim, njen povratak na scenu je ipak bio kratkog daha.

Ubrzo nakon Kennedyjeve smrti, Onassisovo tješenje njegove udovice rezultiralo je brakom. Jackie i Aristotel su se vjenčali 1968. ali ga to nije spriječilo da nastavi izjavljivati ljubav Mariji, koja više nije željela ostati u kontaktu s njim.

Dane je provodila osamljena, uz lijekove za smirenje i slušajući svoje snimke. Odbijala je biti samo ljubavnica jedinom muškarcu kojeg je iskreno voljela. Onassis je dolazio pod prozor njenog stana u Parizu, a ona ga je odlučno odbijala, iako ga je još uvijek voljela. Onassis je u planu imao razvod od Jackie i pomirenje sa Marijom, međutim, ubrzo je preminuo – 1975. godine u Parizu.

Svoju posljednju turneju Maria je završila koncertom u Japanu 1974. godine. Povukla se u svoj stan u Parizu odbijajući druženja. Ubrzo je zauvijek izgubila Onassisa, a pod nerazjašnjenim okolnostima, ubijen je i njen prijatelj Paolo Pasolini.

Maria je umrla sama, u Parizu 16. septembra 1977. godine, a kao razlog njene smrti najčešće ćete čuti – slomljeno srce i bol za ljubavnikom.

Prema posljednoj želji, njen pepeo prosut je u Egejsko more.

Priredila: Nevena Divčić