CIPELE

Poezija Jul 12, 2020

Nisam stigao da obujem cipele na vrijeme

a stampedo je već krenuo

i tako bosonog

sa jednom cipelom nazuvenom do pola

skakućem u rulji

koja me gazi, lakta i udara

koja me pljuje, krade i izdvaja

i tegli me nekud kud nisam krenuo

a nemam način da se otmem od struje.

Nisam stigao da obujem cipele na vrijeme

a ceste su već poplavile i usjevi struhli.

Ulice kojima sam poznavao kožu

sada su riječna dna i korita

za plimu ljudi što teku nizvodno

u ušće ništavila gdje skončava svijest.

Nisam stigao da obujem cipele na vrijeme

a muzike već nije bilo.

Samo nijema buka i udarci

toliko teški da lako zaglušuju

sve što je historija imala da kaže.

Nisam stigao da obujem cipele na vrijeme

a knjige su rasporene na površini

jedna po jedna gubile boju

i riječi su tonule hraneći rulju

dok zaborav nije prekrio grad.

Nisam stigao da obujem cipele na vrijeme

i ništa nisam uspio da spasim.

Fotografija: Steve Giovinco